Poznavanje porijekla i povijesti Basenjija pomoći će vam razumjeti instinkte, potrebe, osobnost i jedinstvenu strukturu vašeg psa te će vam omogućiti bolju brigu o svom ljubimcu.
Priča o Basenjima oduvijek je intrigantna i puna tajni u svijetu pasa. Većina detalja i dalje ostaje nepoznata, iako to ne utječe značajno na vrijednost ove pasmine. Ipak, ljudska priroda čezne za razumijevanjem evolucije ove pasmine, posebice kada je riječ o Basenjima, koji su zadržali svoj identitet duboko u srcu Afrike kroz mnoge vjekove, čak i u doba kada je civilizacija bila u povojima.
Možemo pratiti tragove Basenja od doba kamena sve do današnjeg dana, i nadamo se da će u budućnosti još saznanja izroniti. Ovi fragmenti informacija su poput slagalice koju sastavljamo kako bismo bolje razumjeli prošlost i put ove izuzetne pasmine.
Aktualna DNA analiza potvrđuje dugo očekivanu teoriju da je Basenji jedna od najstarijih pasmina pasa na svijetu te da je njegova domestikacija započela u Africi.
Slikarstvo iz libijskih špilja datira unatrag 6.000 godina pr. Kr. i prikazuje pse koji su slični Basenjima. Basenji su tisućama godina živjeli s plemenima Pigmeja u Središnjoj Africi, na području koje se proteže od Kongo basena do Južnog Sudana. Egipćani su prikazivali Basenje još od 3000. godine pr. Kr. Na tim prikazima jasno se vide njihovi uvijeni repovi i uspravne uši. Također izgleda da nose tipična zvona za lov koja se i danas koriste u Africi.
Fotografije s Mereukinog spomenika u Egiptu
Egipćani su među najstarijim uzgajivačima pasa na svijetu. Postoji kontroverzna teorija da je križanjem pasa i šakala stvoren tipičan basenji pas.
“Jackals and Basenjis do not mate except when under human influence, even if they might have ample opportunity to do so.” (Professor Dr. sc. Senglaub Wildhunde Haushunde Urania Vlg.)
Metropolitan Museum of Art posjeduje brončanu statuu koja podsjeća na psa tipa Basenji s uvijenim repom i naboranim čelom. Statua je identificirana kao babilonski pas koji potječe iz 1500. pr. Kr.
Postoji mogućnost da su prvi Basenjiji uzgajani kao obiteljski psi ili lovni pratitelji u doba egipatskih faraona.
Crteži koji prikazuju pse slične Basenjima pronađeni su u grobnicama Velike piramide Khufua (poznate i kao Keopsova piramida), izgrađene oko 2700. godine pr. Kr. Na tim crtežima vidimo male pse kako sjede pokraj nogu svojih vlasnika ili ispod stolaca. Osim tih crteža, pronađeni su i drugi prikazi i statue tih pasa.
Čini se da su Egipćani cijenili ove pse zbog njihovih izrazito mačjih osobina – kreću se tiho, nemaju tipičan miris pasa i čiste se kao mačke. Unatoč ovim nalazima, ostaje mnogo nepoznanica o povijesti Basenja u Egiptu. Nije jasno kako su prvi Basenji dospjeli u Egipat niti što se dogodilo s njima nakon tog vremena. Ta tajanstvenost dodatno obogaćuje priču o ovoj drevnoj pasmini.
Postoji i pretpostavka da su se Basenji doselili u Srednju Afriku kao ratni trofeji. Naime, Egipat je izgubio rat protiv Sudana, a pobjednici su za svoj narod stekli tada najvrijednije stvari, uključujući dragocjene metale, žene i pse.
S padom Drevnog Egipta, saznanje o Basenjima nestalo je iz povijesti.
“Psi su vjerojatno najstariji pripitomljeni kućni ljubimci.”
Ljudi su koristili Basenje u lovu i povremeno bi im davali preostale komadiće mesa. Basenji su morali biti samostalni.
Basenji su drevna pasmina koja se ističe time što umjesto da laje, koristi poseban način komunikacije koji podsjeća na ‘jodeliranje.’ Ovi psi su poznati kao Schensi psi u bantu jeziku Kiswahili i spadaju među najstarije članove rase Canis familiaris. Ime ‘Basenji’ potječe iz bantu jezika. Schensi psi obitavaju u ekvatorskoj zoni i bili su korisni u lovu. Za razliku od divljih pasa (pariaha), Schensiji su bili pripadnici ljudi, imali su svoja imena i cijenjeni su iz različitih razloga, bilo kao obiteljski ljubimci ili pouzdani lovački psi, ili čak zbog svoje tržišne vrijednosti. Basenji su društveni psi koji žive u čoporima s drugim članovima svojih plemena i moraju biti pametni kako bi osigurali dovoljno hrane za preživljavanje.
Schensi crteži; Teshouinat špilja
Basenji Schensi-pas u Africi danas
Psi tipa Basenji, poznati kao Schensi psi, obitavaju u ekvatorskoj zoni Afrike. Njihov način života i odnos s plemenima na tom području slični su onima na Filipinima, Sumatri, Zapadnoj Papui i Borneu.
Basenji psi su služili kao lovački pomoćnici Efe i BaAka plemenima. Pigmeji su trenirali Basenje kao lovačke pse za svoje susjede, Bante, te su od njih dobivali hranu, posebno banane, kao nagradu.
Kroz vrtloge vremena i prirodnih promjena, priča o Basenjima, tim posebnim psima, isprepleće se s poviješću i migracijama. Započinjemo u plodnom pejzažu Saharske savane, naseljenom nomadima koji su pripitomili divlje životinje, a među njima i prvog vjernog suputnika – psa. No, klimatske promjene i sudbonosne promjene smjera monsunskih vjetrova donose razvoj Saharske pustinje i prisiljavaju rane ljude na selidbu prema Nilu, postajući naseljenici.
Uslijed posljednjih klimatskih promjena u Sahari prije tisuću godina, ljudi su selili prema jugu sa svojim lovačkim psima sličnim Basenjima. To označava početak epskog puta Bantu plemena, migracije velikih razmjera. Bantu su se kretali prema istoku, prema velikim jezerima, prodireći prema jugu u srcu Kongo šume, Ituri kišnih šuma. Danas, ta regija čuva tradiciju Pigmeja i njihovih vjernih suputnika, Basenja.
Basenji naseljavaju dva različita klimatska područja, savanu i prašumu, a njihova krzna prilagođava se tim različitim okruženjima. No, kroz godine ciljane selekcije, te razlike postupno blijede.
Bog Egou traži krv pasa
U dubinama afričkih plemena, Basenji psi nose mnoga imena – ‘govoreći psi’, ‘M’bwa Shenzi’ ili ‘M’bwa M’Kubwa M’bwa’, što se može prevesti kao psi koji skaču gore i dolje. Ove iznimne životinje mogu se promatrati u njihovom prirodnom okruženju.
U nekim dijelovima Afrike, vjeruje se da su psi, uključujući i Basenje, ukrali ‘Vatru’ za bogove. Pripadnici nekih afričkih plemena nazivaju ih ‘govorećim psima’ ili ‘vještičjim psima’. Što više Basenja posjeduje vrač u plemenu, to su mu veće moći i vještine iscjeljivanja. Psi, uključujući Basenje, oduvijek su se koristili u žrtvovanjima i ritualnim ceremonijama.
Basenji su se koristili kao samostalni lovački psi za obavljanje svoje dužnosti.
Bez njihove pomoći, lov na velike divlje životinje u opasnoj prašumi bio bi nemoguć. Basenji su sposobni samostalno brinuti o svom preživljavanju, a kada bi njihov lov bio uspješan, dobili bi nekoliko nepoželjnih ostataka.
Nakon uspješnog lova, Basenji bi užurbano koračali prema kampu sa zvončićima koji bi veselo zvonili, najavljujući uspjeh lova. No, ako lov nije donio rezultate, zvončići bi bili utišani punjenjem travom.
Iako ova praksa nije bila zabilježena u dokumentima sve do mnogo kasnijeg vremena, postoji spomen kako su Basenji koji nisu ispunili lovne standarde, završavali u loncu.
