Otkriće Basenja
U razdoblju od 1868. do 1871. godine, afrički istraživač profesor dr. Georg Schweinfurth primijetio je neobične pse na području Bahr-el-Ghazala u Središnjoj Africi. Psi služili su kao pomagači u lovu za plemena Azande.
Ti psi koje su plemena koristila danas su poznati kao Basenji, prepoznatljivi po svojim karakterističnim crtama: malom stasu, dugim nogama, kovrčavom repu i kratkoj svilenkastoj dlaci.
Napisao je: “Jedine domaće životinje koje Niam Niam uzgajaju su kokoši i psi. Ovi psi pripadaju maloj pasmini nalik na špic, ali s glatkim i kratkim krznom, velikim uvijek uspravnim ušima i kratkim, tankim repom koji je uvijek uvijen kao kod prašiča. Boja im je svijetlo žuta s bijelom ogrlicom oko vrata. Mala, šiljata njuška oštro se odvaja od zaobljene glave. Noge su im prilično duge i ravne, što dokazuje da ova pasmina nema veze s psima nalik na jazavčare sa staroegipatskih crteža. Ovi Niam Niam psi također nemaju, kao ni sve druge obitelji pasa u području Nila, stražnju kandžu na stražnjim nogama. Oko vrata im vješaju drveno zvono, navodno da se ne bi izgubili travi. Životinje su sklone pretilosti, baš kao i njihovi vlasnici, koji ih namjerno debljaju jer je meso ovih pasa jedna od njihovih omiljenih poslastica.”
Prof. Dr. Georg Schweinfurth odlučio je ponijeti iznimno inteligentnu ženku u Europu. Nažalost, tijekom povratka u Europu, strast za slobodom kod Basenja došao je do izražaja tijekom povratka u Europu u Aleksandriji, gdje je kuja skočila sa drugog kata hotela i preminula.
Prof. Dr. Georg Schweinfurth je bio prva osoba, koji je u Europu donio znanje o Pigmejima kao vjerodostojan svjedok, što je potaknulo zanimanje za Basenje.
Godina 1882.: Ekspedicija pod vodstvom Sir Harryja Hamiltona Johnstona
“Basenji – psi koji ne laju” gospođa Veronica Tudor Williams izvijestila je: “Godine 1882. H. H. Johnston proveo je puno vremena u ekspediciji koja je išla od ušća Konga do Boloba i donio neke zanimljive bilješke o psima iz Konga. Opisao ih je kao pse s uspravnim ušima, lisastim glavama i glatkim krznom u boji svijetlo smeđe. Dodao je da imaju jednu sjajnu karakteristiku – nikada ne laju, dok je veza između ovih ljupkih stvorenja i njihovih afričkih gospodara duboka i potpuno uzajamna.”
Tek 1894. godine pojavio se prvi izvještaj o Basenjima, koji još nisu bili uvedeni kao pasmina u Europi. Otprilike prije 60 godina Basenji je priznat kao pasmina.
Prvi psi koji su bili izloženi pojavili su se na Cruft’s izložbi (Velika Britanija) 1895. godine i nazivani su kao African Bush Dog ili Congo Terriers.
Nažalost, svi najraniji primjerci koji su uvezeni u Englesku izgubljeni su zbog posljedica štenećaka za koje nije bilo cjepiva.
“Kongski terijeri” bili su predstavljeni u europskim novinama ili izloženi u zoološkim vrtovima Berlina i Pariza.
Gospođa Olivia Burn, istaknuta uzgajivačica Basenjija, započela je svoje pionirsko djelovanje 1929. godine. Njen rad bio je usmjeren na nabavu pasa od Pigmaja koji su obitavali u slivu rijeke Kongo. Unatoč nekoliko početnih neuspjeha, prvenstveno zbog smrtonosne bolesti štenećaka koja je zahvatila pse, gospođa Burn uspjela je uspostaviti pasminu.
Njena avantura u prikupljanju i uvozu Basenjija bila je ispunjena brojnim izazovima. Nažalost, prvi psi koje je uvezla nisu preživjeli kako bi se razmnožili. Gospođa Burn dala je kratak opis nekih od iskušenja i nevolja s kojima se susrela na svom putu, koji se pojavio u knjigama Veronice Tudor-Williams, “Basenjis: The Barkless Dogs”.
U svojim počecima, Basenjiji su bili poznati pod različitim imenima kao što su “Kongo terijeri”, “Bongo psi”, “Nyam Nyam psi” i “Zande psi”. Uzgoj Basenjija u Velikoj Britaniji započeo je s velikim poteškoćama.
Pasmina je službeno uspostavljena u Velikoj Britaniji 1937. godine zahvaljujući gospođi Oliviji Burn iz uzgajivačnice “Blean” Basenji. Iste godine, gospođa Burn stvorila je senzaciju na Crufts-u, prestižnoj izložbi pasa u Velikoj Britaniji, izlaganjem svojih prvih štenaca. Sudac i uzgajivačica bili su doslovno bombardirani pitanjima.
Fotografija prikazuje gospođu Burn i njezinu mladu kćer Jennifer s psima Bongo i Bokoto (uvoz iz 1936. godine).
“Bongo of the Blean”
Basenji klub Velike Britanije osnovan je 2. rujna 1939. godine i najstariji je osnovani klub na svijetu za pasminu Basenji.
Prvi standardi su uspostavljeni i Basenji je postao priznata pasmina. U sljedećim godinama osnovani su Basenji klubovi u Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Svjetski poznata stručnjakinja za Basenje, gospođica Veronica Tudor-Williams, napisala je članak.
U njemu je napisala: “Bila bi tragedija da ovi psi takvog drevnog porijekla, koji su održali svoj identitet tijekom brojnih stoljeća, sada zauvijek nestanu kao posljedica širenja civilizacije”.
Sama je otkrila psa “Fula of the Congo” na ekspediciji u Južnom Sudanu na granici sa Zairom, a kasnije je napisala knjigu o tome.
Godine 1946., Veronica Tudor-Williams napisala je knjigu “Basenjis, The Barkless Dog”, koja je prepuna korisnih savjeta i ljubavi prema ovoj pasmini. Zahvalni smo ovoj posebnoj dami koja je praktički spasila pasminu Basenji i predstavila ih cijelom svijetu.
Veronica Tudor-Williams nastavila je uzgajati Basenjije tijekom Drugog svjetskog rata, unatoč bombardiranju i ograničenjima. Uspješno je odgojila nekoliko legla. Mlijeko je bilo nemoguće nabaviti (ako niste imali bebu), pa je Veronica iz SAD-a naručila mlijeko u prahu kako bi pomogla u odvikavanju od dojenja.
Iznenađujuće, tijekom rata je Veronica također izvezla Basenje u SAD i Kanadu, što je pomoglo u uspostavi ove pasmine u oba ova kontinenta.
Godine 1947., kralj Egipta, Faruk (tada je Egipat još uvijek bio monarhija) obratio se Veronici Tudor Williams s namjerom da kupi dva Basenja. Nakon konzultacija s Veronicom i kraljem, Farukov izaslanik je rekao da je kralj sada odlučio da želi četiri štenca. Veronica je dostavila štenad na aerodrom gdje su svaki imali svoje sjedalo za let do Egipta. Tako se ovaj pas faraona vratio tamo odakle je došao i to u kraljevskom stilu.
